Vjekoslav Klaić bio je veliki hrvatski povjesničar i pisac, a bio je i rektor zagrebačkog Sveučilišta. Prije četiri godine obilježena je 80. obljetnica njegove smrti i tom prigodom je sveučilišna profesorica u mirovini Mira Kolar-Dimitrijević napisala rad pod naslovom „Hrvatski povjesničar Vjekoslav Klaić i njegov doprinos odgoju Hrvata“. U tom je radu objavljen, i popraćen fusnotama, i tekst Vjekoslava Klaića iz 1917., „Desest zapovijedi majke Hrvatske“ kojeg u nastavku prenosimo.

Začuđujeće je to koliko je tekst nastao pred gotovo 100 godina i danas aktualan, ali još i više koliko je Vjekoslav Klaić u svojim razmišljanjima bio dalekovidan. Ako bismo svih deset zapovijedi trebali svesti na par riječi bile bi to riječi (zapovijedi): Radi, uči, ženi se, imaj djecu! Klaić ne plače i ne kuka nad sudbinom Hrvata, ne plače zbog prolivenog mlijeka, već jasno i glasno svom narodu poručuje da naprijed može samo radeći, učeći i množeći se. Iako naslov teksta asocira na biblijskih Deset zapovijedi , tekst je svjetovan, ali iz njega nepogrješivo izbija kršćanski duh hrvatskog naroda.

Vjekoslav Klaić: 10 zapovijedi hrvatskim sinovima i kćerima

1. Govori hrvatski!
2. Radi!
3. Štedi!
4. Budi umjeren i trijezan!
5. Čuvaj zdravlje!
6. Ženi se!
7. Uči i napreduj!
8. Budi svoj!
9. Pomaži Hrvatu!
10. Sve za domovinu, za Hrvatsku!

Diplomirao je na Ekonomskom, a doktorirao na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. U doba SFRJ bio je jedan od uglednijih političkih teoretičara jugoslavenskoga oblika socijalizma i protagonistom reformističkih snaga, a kao takav je sudjelovao u izradbi posljednjeg jugoslavenskog ustava, onoga iz 1974., kojim se decentralizacijom pokušala spasiti Jugoslavija od sukoba i raspada nakon Titove smrti. Iako se nije izravno angažirao u javnosti tijekom agonije SFRJ i razmaha velikosrpskoga pokreta predvođenoga Slobodanom Miloševićem, priklonio se antidogmatskoj struji u SKH i sudjelovao u osnutku SDP-a (Socijaldemokratske partije Hrvatske).

U doba Domovinskoga rata Tomac obnaša dužnost potpredsjednika Vlade demokratskog jedinstva (1991.-1992.), a kasnije je zastupnik u Hrvatskom saboru (1993.-2003.) i potpredsjednik Sabora (2000.-2003.). Poslije trećesiječanjskih izbora
2000. godine Tomac je opet na vlasti i u vladi, no zbog svojih sve izraženijih rodoljubnih stavova i želje za reafirmacijom hrvatske samostalnosti i suverenosti dolazi u sukob s većinom članstva svoje stranke, kao i vodstvom, te u jesen 2003.
napušta SDP, a 2004. utemeljuje, zajedno s Jerkom Zovkom, stranku HSD-Hrvatski socijaldemokrati.

KNJIŽEVNO-PUBLICISTIČKI RAD

Zdravko Tomac je objavio preko 20 knjiga, u kojima raspravlja o više tema, među kojima dominiraju: manevri i potezi prve hrvatske višestranačke vlade u kojoj je sudjelovao (1991.-1992.); perfidija, zabludjelost i makinacije svjetske politike u
ratovima od 1991.; velikosrpski projekt, njegova sadašnjost i budućnost; položaj Hrvata u ratnoj i poratnoj Bosni i Hercegovini, a napose u zemlji Tomčevih predaka, Bosanskoj Posavini; uloga Franje Tuđmana u novijoj hrvatskoj povijesti.
Dobar dio Tomčevih knjiga su kolaži sastavljeni od tekstova koje je auktor objavljivao kao komentare ili kolumne u dnevnim i tjednim novinama, no neke su i samostalni radovi, pisani kao knjige.

Za šire čitateljstvo su intrigantni Tomčevi spisi s memoarskom notom koji se čitaju kao kronika burnoga doba stvaranja hrvatske države i borbe protiv srpskog imperijalizma u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.

Tu prije svega valja izdvojiti:

• «Iza zatvorenih vrata» 1992.,
• «Tko je ubio Bosnu ?» 1994.,
• «Kako se stvarala hrvatska država» 1996.,
• «Prijepori o nacionalnom» 2003.,
• «Predsjednik: protiv krivotvorina i zaborava» 2004., Tuđmanova politička biografija

Dobavljeno iz http://hr.wikipedia.org/wiki/Zdravko_Tomac